32.

Previše je ovo za moju malu dušu, previše je pitanja i nekontrolisanih misli. Do prije par godina smatrala sam da moja emotivnost  i dobrota je odlična kombinacija, da će to biti moj spas u svemu. A sad..sve više ne podnosim svoju lahkovjernost i to što vidim samo najbolje u ljudima. Jebiga, ubijeđena sam da svi…

Nastavi čitanje →

31

Sjećam se, kao bezdušno biće gledala sam kako u tebi raste ta zvijer, koju se još niko nije usudio ukrotiti. I pod tom maskom jakog, autoritativnog karaktera, svjesna sam bila da postoji zagonetka koju za života moram odgonetnuti. Sjećam se želje da te navedem da se zaljubiš u mene bespravno, ludo, dječije…onako kako nikad nisi….

Nastavi čitanje →

30. tbt

Budim se. Nesigurno pomjeram teške kapke, jačina svijetlosti me zaslijepila. Zatvaram oči. Pokušavam se sjetiti gdje sam i šta se događa. Pokušavam pomjeriti tijelo, ruku..bilo šta, ne ide. Previše boli. Neka gumena cjevčica priključena mi je u ruku. Neka tečnost kola mi venama, osjetim.Čujem zvuk nekih čudnih aparata oko mene. Pokušavam se priviknuti na novonastalu…

Nastavi čitanje →

29.

Vjerovatno bih trebala spavati u ove sitne sate, ali ne mogu..ne mogu prije nego kažem sve ono što mi leži na duši već duže vrijeme. Zbog obaveza nisam bila u prilici pisati neko vrijeme, a svega je bilo.  Prvo, sa ponosom mogu reći da sam očistila semestar sa vrlodobrim ocjenama, imala sam samo jedan ispit…

Nastavi čitanje →

28.

Nikad nisam vjerovala u proricanje sudbine, iz razloga što sam odgojena da gledam na to kao na grijeh jer eto niko sem Boga ne zna što nas čeka. Međutim, jučer mi dolazi komšinica za koju znam da se bavi time rekreativno (da tako kažem) i da je mnogim osobama pogodila određene stvari. Sjećam se jedne…

Nastavi čitanje →

27.

Davno negdje sam pročitala da potrebno vrijeme da nekog zaboraviš je duplo od onog koliko ste skupa bili. Nadam se da nije istina, jer ovako ne mogu više. Previše je praznine u mom srcu i oči ne vide ništa sem tvoje odsutnosti. Ispitni rokovi su gotovi, hvala Bogu. Danas sam spavala čitav dan mada ne…

Nastavi čitanje →

26.

Nisam pisala haman 5 dana, zapostavila sam jedino mjesto gdje sam imala hrabrosti da pričam o tebi. I to što sam nakon dvije godine ponovo otvorila blog, ti si razlog tome..da ti jednog dana predočim i kažem sve ono što sam htjela a nisi mi dao šansu i da vidiš šta si uradio od jednog…

Nastavi čitanje →

25.

– Kod nas u ludnici je strava, daju nam da skačemo u bazen a kad smo dobri puste nam i vodu. – Ti imaš tu neku antičku ljepotu, ličiš mi na Trojanskog konja. – Tragedija: luster mi se objesio a frižider mrtav hladan. – Stalno padam na ispitima, proklete stolice. – Kako se zove kokoška…

Nastavi čitanje →

24.

Znaš, sanjala sam tvoje lice noćas. Bio si nasmijan i sretan. Moje hladne ruke pokušavale su dodirnuti tvoje obraze, ali nisu uspjele. Nisu uspjele ni usne da se pomjere i izgovore hrpu riječi koje sebično čuvam za tebe. Nisu smjele. Ni u snu. Samo sam uspjela zaplakati…i tad se probudih. Mišu mali, nemoj se ni…

Nastavi čitanje →